Kompanija koja štampa novčanice za više od 140 država zamalo je propala, a spasio ju je posao koji nema veze s novcem

Britanska kompanija De La Rue više od dva vijeka štampa novčanice za države širom svijeta, njih preko 140. Uprkos tome, poslovanje ju je dovelo do ruba propasti.
Kada država naruči nove novčanice, ne mora ih nužno štampati sama.
Većina zemalja svijeta nema vlastitu štampariju novca.
Umjesto toga posao povjeravaju specijalizovanim kompanijama, a najveća među njima je britanska De La Rue.
Kompanija je osnovana 1813. godine, a novčanice štampa za više od 140 država.
Papir koji nije papir
Novčanica se ne štampa na običnom papiru.
Podloga se najčešće pravi od pamučnih vlakana, koja su znatno otpornija na savijanje i vlagu od drvne celuloze.
U materijal se ugrađuju zaštitne niti, vodeni žigovi i vlakna vidljiva samo pod ultraljubičastim svjetlom.
Sve više zemalja prelazi na polimer, plastičnu podlogu koja traje dvostruko do trostruko duže od pamučne.
Svaka od tih zaštita mora biti dogovorena s centralnom bankom naručioca, pa izrada jedne serije traje mjesecima.
Zašto je posao postao nesiguran
Problem je došao odatle odakle se najmanje očekivao.
Gotovina se u razvijenim zemljama koristi sve manje.
Kartično i mobilno plaćanje smanjuju potrebu za novim novčanicama, a države rjeđe naručuju nove serije.
Uz to, poslovi se dodjeljuju putem tendera, pa konkurencija obara cijene.
Kompanija osnovana 1813. godine štampa novac za više od 140 država, ali je pad upotrebe gotovine u razvijenim zemljama doveo do gubitaka i upozorenja o održivosti poslovanja.
Upozorenje o opstanku
Kompanija je posljednjih godina prijavljivala gubitke i upozoravala na neizvjesnost poslovanja.
Vrijednost dionica pala je znatno u odnosu na raniji period.
Uslijedila je prodaja dijela poslovanja i preuzimanje od strane investicijskog fonda.
Paradoks je da kompanija koja proizvodi novac za desetine država nije mogla osigurati vlastitu likvidnost.
Dio posla koji nije novac
Spas je dijelom došao iz druge grane poslovanja.
De La Rue izrađuje i zaštitne oznake za proizvode, poreske markice na cigaretama i alkoholu, te dokumente poput pasoša.
Taj dio posla ne zavisi od upotrebe gotovine, pa je stabilniji.
Države ga naručuju kontinuirano, jer se markice troše svakodnevno.
U zemljama u razvoju potražnja za gotovinom i dalje raste, pa tržište novčanica nije nestalo, nego se premjestilo.
Za mnoge male države vlastita štamparija novca ostaje preskupa, jer zahtijeva opremu, zaštitu i stručnjake koje je jeftinije unajmiti nego imati.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare